Na sam Dušni Dan, 2.11.2016., naše bake, korisnice Dnevnog boravka za starije osobe, posjetile su Đakovačko groblje, prisjećajući se svih vjernih mrtvih, osobito onih koji su nam bili bliski za života. Upalile su svijeće, stavile cvijeće na njihove grobove i pomolile za sve duše dragih pokojnika unaprijed se radujući zbog susreta s braćom i sestrama u Kristu jednog dana na nebu. I dok su tako obilazile grobove svojih najmilijih, spontano su mislile o životu i smrti, koja je blizu. Mi to znamo i osjećamo, rekle su one i nastavile: Smrt – to su vrata u Život, u Život vječni, razmišljale su one na glas. Naša prava domovina je na nebu. Ovdje, na zemlji, sve je prolazno. Više nemamo što očekivati u ovoj Dolini suza, ostaje nam samo patnja, svojom vjerom i molitvom spremamo se na vječnost. Naš čas je blizu, stoga molimo za sretnu smrt.
Teodor Horvat
