Vrhunski američki i ugledni hrvatski stručnjaci kreativne terapije, posjetili su Udrugu za psihosocijalne potrebe „Amadea“ Đakovo, u sklopu 9. međunarodnog festivala kazališnih akademija DIONIZ, koji je postao dio kulturnog života ne samo Đakova i Osijeka, nego i čitave Hrvatske. Na taj je način ova udruga postala jedna od prvih korisnika kreativne terapije, koja je oblik psihoterapije i primjenjuje stvaralački likovni proces (crtanje, slikanje i modeliranje u najširem značenju riječi) kao sredstvo izražavanja i komunikacije.
Na radionici ART terapije koja je održana 17. 3. 2016. god. u uvodnoj riječi voditeljica doc. Heidi Bardot uputila je riječ starijim korisnicima: svatko od vas živio je izuzetan, poseban život s mnogo priča koje se mogu ispričati. Suvoditeljica bila je Carrie Knebel, socijalna radnica i art-terapeutkinja, vanjski suradnik i supervizor kliničke prakse na George Washington Univerzitetu, SAD.
Preko trideset sudionika u radionici izražavalo je svoje emocije koristeći različite likovne materijale te kreirali slike i pričali o njima, svojem životu i onome što najviše vole: najužoj obitelji, prirodi itd. Prethodno iskustvo u likovnom izražavanju nije im bilo potrebno, no unatoč tomu njihove slike i radovi bili su predivni, puni emocija i onog što život svakoga od njih čini posebnim. Divno su se zabavili, razveselili i uljepšali dan, a svoj život obogatili za još jedno nezaboravno iskustvo.
„Lakoća kretanja“ bila je tema druge radionice održane dan kasnije 18. 3. 2016. a sudjelovalo je trideset i dvije osobe.Tijelo je spremnik svih naših dosadašnjih iskustava i stavova, ali i složeni i senzibilni instrument koji koristimo za izražavanje, rekla je voditeljica radionice i predsjednica Hrvatske udruge za psihoterapiju pokretom i plesom Sanela Janković Marušić, MA, RDMT. Istraživalo se kako naše fizičko tijelo kroz pokret reagira na ritam i glazbu, boravak u grupi (ne)poznatih ljudi, određenom prostoru i trenutku baš kao u životu, osluškujući što to priča naše srce, što ga veseli, što rastužuje, a što ljuti, svjedočeći kada se ono zatvara prema svojoj okolini, poput školjke, kada je sramežljivo, što ga plaši i preplavljuje te kada se otvara, grli nas i grije, kao sunce. Kroz osluškivanje što priča naš um i promatrajući kako se noge zapliću kad smo nemirni i kako se misli odmaraju u stopalima kad je srce mirno i sretno. Simboličkim prolaskom ispod duge, zaželjeli smo nešto predivno i bar na trenutak bili jako sretni, čvrsto uvjereni da će se to uistinu i ostvariti, pa makar i u našoj mašti. Ljudsko je biće višeslojno i sve to u plesu izlazi na vidjelo, na jedinstven i neponovljiv način. Uvjerili smo se u jednu staru, mudru izreku, koja kaže da su tijelo i um međusobno povezani te da je pokret lijek, ne samo za naše tijelo nego i za našu dušu.
Umjetnička voditeljica ovogodišnjeg festivala Dioniz doc. Art. Jasmina Pacek, prodekanica za studijske programe i cjeloživotno obrazovanje s umjetničke akademije u Osijeku i jedna od ključnih osoba koja je osmislila novi poslijediplomski studij kreativne terapije, objasnila je, između ostalog, zašto se ove godine kazališni festival posvetio terapeutskoj ulozi umjetnosti. Naime, na ovogodišnjem festivalu Dioniz, različiti oblici umjetnosti (kazalište, ples, glazba i likovna umjetnost) koriste se i primjenjuju u terapijske svrhe, za rad sa zdravom i potrebitom populacijom, što uključuje i rad s gerijatrijskom populacijom u domovima i Dnevnim boravcima za starije i nemoćne osobe.
Teodor Horvat
