Prvom nedjeljom došašća započinju pripreme za Božić, pali se prva adventska svijeća i počinju se održavati svete mise zornice. Upravo u ovome vremenu iščekivanja, koje u sebi posjeduje neku posebnu draž, te ga svi vjernici osjećaju i rado prihvaćaju, otvorena je samostalna izložba slika, velečasnog Slavka Vranjkovića. On je nuštarski župnik, slikar i književnik, koji, uz svoj svećenički rad, piše pripovijetke, pjesme, recitale i drame te surađuje u mnogobrojnim časopisima. Ali on je, kao što sam kaže, u prvom redu svećenik, a zatim sve ostalo što ga ispunjava.
Izložba slika pod naslovom „Nebo u očima“, otvorena je u sklopu manifestacije Svome gradu za blagdane, a njenom svečanom otvorenju u Centru Amadea, 28. studenoga, prisustvovale su, uz provincijalnu poglavaricu s. Francisku Molnar, sestre sv. Križa, kao i velik broj posjetitelja. Tom je prilikom s. Natalija, voditeljica Centra, pozdravila sve prisutne, a prečasni mr. Luka Marijanović, profesor na KBF-u u Đakovu, predstavio je autora, rekavši da su njegove slike iz domene religiozne umjetnosti. Govoreći o njegovom životopisu, kao i njegovim izuzetnim, Bogom danim kvalitetama, usporedio ga je s Jankom Tomborom (1825-1911) i istaknuo da se osobe s takvim talentima rađaju jedanput u sto godina. G. Emerik Pišl, izaslanik gradonačelnika grada Đakova, zahvalio je na pozivu i pohvalio Centar Amadea kao mjesto koje uljepšava kulturnu ponudu našega grada.
Na kraju je i sam autor govorio o sebi te pročitao svoju pjesmu „Kako nastaje slika“, koju je napisao posebno za ovu priliku. Rekavši da svoj umjetnički rad, koji je nesumnjivo dar Božji, želi podijeliti s drugima kako bi im život učinio ljepšim i ugodnijim. Obavljajući službu duhovnika u Domu za psihički bolesne starije osobe u Nuštru, susreće se s mnogim običnim, malim, prognanim i poniženim, gladnim i nemoćnim ljudima, te bolesnim i napuštenim starcima iz čijih života crpi inspiraciju.
Baveći se vječnim pitanjem odnosa čovjeka i patnje, prikazuje je na svojim slikama. Slika lica ljudi izobličena od boli, o čemu govore i njegovi stihovi koje stavlja uz slike:On ima lice čovjeka patnika. Moje i tvoje lice ima. Mi to ne vidimo. Nevjerom skamenjeni. Oni svojom sudbinom i vjerom doživljavaju preobražaj postajući križonošama i svjetlonošama. Na njegovim slikama su najupečatljivije oči. Krupne, tužne oči, čiji nas pogled, kako se čini, slijedi svuda uokolo. „To su oči moje majke“- kaže on, i dodaje: „oči su ogledalo duše“. O njima govore i njegovi stihovi: U njima se ogleda nebo, zemlja, čovjek i nedogled. Ponekad se, crtajući sigurnim i majstorskim pokretima anđele, lijepo zaobljenog dječjeg lica, vraća u bezbrižno djetinjstvo. Kao što i pjesnik u svojim pjesmama oživljava svoj svijet, melodiju svojih osjećaja pretvara u riječi, bilježi ih i prostire nam ih, tako i slikar vještim potezima kista prikazuje svoje najskrivenije osjećaje i otvara nam svoju umjetničku dušu.
Stihovi vlč. Vranjkovića ukoričeni su u zbirku pod nazivom Ecce homo (Evo čovjeka), a na prijedlog Društva za promicanje duhovnih poziva, čiji je član, ta je zbirka poklonjena Papi Benediktu XVI za njegovog posjeta Hrvatskoj.
Teodor Horvat
