U udruzi Amadea – Dnevnom boravku za starije osobe, najomiljeniji blagdan u godini Božić proslavljen je veoma svečano. Pripreme za njega počele su pravljenjem božićnih kolača a završile kićenjem božićnog drvca i postavljanjem jaslica. Zatim je na prekrasno uređenoj trpezi poslužen bogat i obilan obrok, gotovo “kao na Božić”, ali tradicionalno se jela riba, kolači i podijeljeni darovi. Badnji dan ili Badnje večer je naziv dana prije Božića, koji završava svetom misom u ponoć u narodu omiljenom polnoćkom.
Nakon nje dolazi Božić, dan kada se slavi rođenje Isusa Krista. Tako je bilo i nekada kod nas u našim obiteljima, prisjećale su se naše bake, korisnice Dnevnog boravka za starije osobe. Na sam su se Badnjak ukućani rano ustajali, a žene su napravile božićni objed, pospremile dom i pripremale nemrsnu hranu za večeru, budući da se na Badnjak posti. Uglavnom se jela riba i pekao kruh koji bi bio na stolu sve do blagdana Sveta tri kralja, a njegova je veličina simbolizirala obilje naredne godine. Pred večer domaćin unosi badnjak i slamu u kuću. Nakon večere odlazilo bi se na tradicionalnu misu, tzv. polnoćku , na kojoj bi se dočekao Božić. Post završava nakon ponoćne mise, poslije koje slijedi slavlje s pečenjem, slasticama i vinom.
No u naše vrijeme, automobila nije bilo i pješačilo se kilometrima po dubokom snijegu sve do prve crkve, svaki dan u vrijeme Došašća, kako bi pripremili svoju dušu za rođenje Isusa Krista. Činile su to cijele obitelji.
Na putu su se pjevale Božićne pjesme, molilo i slavilo u sav glas. Bilo je to vrijeme ljubavi, zajedništva i molitve, na kraju su rekle naše bake.
Teodor Horvat















